Ova 2016. godina proglašena je Godinom svetoga Vlaha za Grad Dubrovnik i Dubrovačku biskupiju. Povod je velika 1700-ta obljetnica njegove mučeničke smrti, a razlog, najbolje izrečen pjesnikovim stihovima:
„Tisuću ljeta taj sveti starac u moćnoj ruci drži naš grad, on je naš svetac zaštitnik, parac spasitelj naš i nekoć sad.”
(L. Paljetak)
Rođen daleko, a naš sugrađanin, rođen davno, nama suvremenik. Njemu kao nikom, živom i nazočnom u svečanim prigodama spontano narod kliče: ŽIVIO SVETI VLAHO!
Rođen oko 280. godine u armenskome gradu Sebasti (danas turski grad Sivas), po vlastitom izboru postaje liječnik, a po izboru puka sebastki biskup. Duhovan čovjek i čovječan duhovnik, kakav je Vlaho zaista bio, puku se svidio, vlastima zamjerio. Progonjen, mučen i okrutno ubijen. Grob mu je u Sebasti. Relikvije u Dubrovniku. Čudno! „Ukazao se župniku smjernom i našem Građu donio spas“ prije 1044 godine. Od tada smo mi njegov, a on naš izbor. Njegovim likom obilježili isprave, pečate i novce. Kipovima ukrasili javne zgrade, tvrđave i mire. Sagradili mu crkve i podigli oltare. Izvezli barjake i na njima zlatnim slovima ispisali LIBERTAS.
Upravo je u ovoj godini 600-ta obljetnica donesena zakona posvećena idealu o kojem, odozgor nadahnut, naš Gunđulić pjeva: „O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji Bog nam je do.“ Kako je u Dubrovniku sve i uvijek počinjalo i završavalo sa svetim Vlahom neka završi i ovo: ŽIVIO SVETI VLAHO!
Don Toma Lučić, Turistička zajednica grada Dubrovnika, 2016.
